NEIZBEŽNA ULOGA DRŽAVE

Šezdeset šest godina od završetka Drugog svetskog rata nestale su bukvalno sve centralizovane planske ekonomije. U ovom trenutku cene, decentralizacija, različiti podsticaji i investicije obeležja su nove raspodele resursa na gotovo svim mestima. I mada tržišta nisu moralno superiornija, potrebna im je sloboda izbora da bi dobro funkcionisala.

Kada je reč o podsticajima, efikasnosti i inovaciji, tržišta imaju značajnu ulogu, ali nisu savršena. Njihov učinak umanjuje se kada se pojave spoljašni faktori, kao što su nedostatak informacija i problemi u vezi sa koordinacijom. Ali, tržišta imaju i druge slabosti jer većina država postavlja ekonomske i društvene ciljeve koje tržišta ne mogu da ostvare. U savremenom svetu gde se proces globalizacije odvija velikom brzinom, najvažnije inicijative odnose se na uspostavljanje stabilnosti, pravičnu raspodelu sredstava i održivi razvoj.

Razmotrimo stabilnost. Živimo u svetu gde elektronske i finansijske mreže, kao i trgovinski lanci postaju sve složeniji. Zbog mera koje pokreću tržišta njihovi predstavnici na lokalnom nivou prinuđeni su da izmene delove mreže kako bi ostvarili bolje rezultate. Ali, ne postoji nijedan teorijski ili empirijski dokaz za tvrdnju da celina ostaje stabilna i da se lako prilagođava novim okolnostima. Ilustracije radi, cunami koji je prošle godine pogodio Japan ugrozio je mnoge lance snabdevanja. Stiče se utisak da lokalna finansijska tržišta preuzimaju rizike koji dovode u pitanje stabilnost celog sistema. Potrebno je sprovesti brojna istraživanja da bismo shvatili kakve intervencije, ili ograničenja, predstavljaju preduslov za očuvanje ravnoteže. Ipak, sigurno je da tržišta to ne mogu da učine bez ičije pomoći.

Tehnološke promene i uključivanje sto miliona novih radnika na globalna tržišta uticali su na raspodelu prihoda i povećane su šanse za obrazovanje i zapošljavanje na gotovo svim mestima. Na primer, znatno veći novac ulaže se u ljudske resurse, naročito u visokoobrazovane kadrove, čime se povećava nacionalno bogatstvo. Uprkos tome, raspodela sredstava umnogome se razlikuje u razvijenim državama. Ilustracije radi, 20 odsto građana Sjedinjenih Američkih Država sa najvišim platama zarađuje 8,4 puta više od najsiromašnijih slojeva stanovništva, dok je u Velikoj Britaniji i Nemačkoj jaz znatno manji. Navedene razlike posledica su delovanja različitih tržišnih sila i društvenih okolnosti. Između ostalog, na zarade utiču porezi i fiskalna opterećenja, što se uočava i u domenu socijalnih usluga i osiguranja. Politički potezi i investicije takođe utiču na raspodelu prihoda jer se na taj način donose odluke o obrazovanju i veštinama koji odgovaraju (ili ne odgovaraju) globalnoj strukturi tržišta rada, koja se stalno unapređuje.

Izazov se delimično odnosi na činjenicu da je pokretljivost radnika ograničena ali treba ukazati i na to da snabdevanje, vremenom, počinje utiče na tražnju, što je shvatio i Stiv Džobs. Stoga je neophodno razmišljati o potencijalnim interesovanjima kupaca jer će se tako lakše prevazići problemi. Baš kao što je slučaj sa stabilnošću, tržišta ne mogu da se oslanjaju samo na sopstvene snage da bi se izborila sa nedaćama, već je potrebno osmisliti delotvornu politiku i investirati u javni sektor i imajući to u vidu smatram da je opravdano što se sve veća pažnja posvećuje ulozi države. Iskustva država u usponu i razvijenih zemalja pokazuju da države sa zdravim bilansima imaju više šansi da se izbore sa aktuelnim izazovima koji se odnose na stabilnost, raspodelu prihoda i održivost sistema. One su u višestrukoj prednosti jer mogu da odgovore na neočekivane izazove. Takođe, potrebno je da države s vremena na vreme povećaju nivo investicija u tehnologiju kako bi se održale korak sa konkurencijom.

Autor: Majkl Spens, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju

Izvor: Danas.rs 22.01.2012.